Područje bez signala MOBI ´ Područje bez Kindle -

U gradić N zabačen i devastiran dolaze dvojica likova i bude nadu – to je ulaz u Područje bez signala u kojem se kao i u prethodnom Perišićevom romanu Naš čovjek na terenu spaja lokalno i globalno u priču koja će vas istovremeno nasmijati ali i protrestiOd radnika do financijske elite od konobarica do menadžerica od domaćih do Amerikanaca – protagonisti romana iz naoko udaljenih svjetova stupaju u odnose koji ih mijenjaju i gone u nepoznato boreći se za opstanak i voleći radeći puno toga što nisu planirali Mnogi čitatelj i čitateljica prepoznat će se u životnosti odnosa što klize između rečenog i prešućenog a prići će likovima koje možda zaobilaze u stvarnosti Povezujući sadašnjost i prošlost te zbivanja na neobično širokom prostoru od Sibira do Magreba od Dinarida do Londona ova priča angažira i intelektualno i emocionalno – uz neprekidno iščekivanje što će biti dalje?


10 thoughts on “Područje bez signala

  1. says:

    uhh ovo je premoćno priča o investitorima koji dolaze u neki bilo koji jugoslovenski gradić i pokreću proizvodnju u nekadašnjoj fabrici turbina animirajući bivše nakon rata potpuno propale radnike i naravno s planom zajeba treba napraviti samo dve turbine i prodati ih nekom dalekom Pukovniku koji smrdi na Gadafija pa onda zbrisati i ostaviti radnike bez posla no sve se tu komplicira i majstorski razvija ni ti investitori nisu samo crni radnici pogotovo nisu beli priča je o Jugoslaviji a da se nigde ne pominje ime Jugoslavije priča je o ratu i postratnom užasu stvarnosti perifernog kapitalizma priča je o zaraćivanju nekadašnjih braće i sestara a da se nigde ne pominju Muslimani Hrvati Srbi priča je o različitim dimenzijama preživljavanja u novom proizvodnom sistemu ima mnoštvo perspektiva pisano je iz različitih lica narativna linija je uzbudljiva a onda se pojavljuju prekrasni poetični delovi recimo monolozi Slavka poludelog bivšeg inženjera koji nakon gubitka sina te odlaska žene i ćerke postaje ludi čovek sa psom inkarnacija postsocijalističkog užasa gradića N ili pisma i vizije njegove ćerke Nedre emotivno najnabijeniji poetični pasaža onda epistolarna forma onda nijansiranje svog tog mnoštva likova koji su svi priča za sebe i za koje kao da postoji posebna forma ženski likovi su neverovatni izgrađeni tako snažno toliko složeno toliko feministično rečju roman je na najbolji mogući netendenciozni način ispričao klasnu polnu pa čak i rasnu priču tek mi je druga Perišićeva knjiga i već sam sigurna da je genije